Winning entries could not be determined in this language pair.There were 8 entries submitted in this pair during the submission phase, 8 of which were selected by peers to advance to the finals round. Not enough votes were submitted by peers for a winning entry to be determined.Competition in this pair is now closed. |
Knjige, sve same knjige. Poređane po policama. Nagomilane po podu. Razbacane svuda po stolu. Sobe su krcate njima. Jedva ima mesta da se prođe. I baš je tu, u ovom građanskom stanu u šesnaestom pariskom arondismanu, Pjer-Emanuel Doza napravio svoju kancelariju. Ovde radi od 12 do 14 sati dnevno za kompjuterom, čita, piše, prevodi i piše predgovore za tuđe a piše i svoje knjige. Uveče treba samo da pređe ulicu da bi se vratio kod kuće. "Moj društveni život je sveden na minimum", za sebe priznaje. Sa skoro 50 godina života, Pjer-Emanuel Doza je jedan od najtraženijih pismenih prevodilaca u Francuskoj [...] Govori li on više jezika? Pjer-Emanuel Doza to umeće lagano odbacuje. On ne govori nijedan od jezika sa kojih prevodi. "Čak ni na engleskom nisam u stanju ni dve reči da progovorim", ubeđuje nas on, "Nikada nisam naučio nijedan strani jezik osim latinskog i grčkog. Većinu svojih ugovora sam potpisao a da nisam znao ni reč jezika sa kog ću prevoditi. Dovoljno je da me urednik ubedi procentom od prodaje knjige pa da prihvatim izazov. Ne možete zamisliti tu tenziju pod kojom se ja nalazim kada krećem da radim na jednom tekstu koji uopšte ne razumem..." Njegova metoda je stalno ista: alergičan na gramatike više voli da se "utopi" u rečnike i dvojezične knjige. Uglavnom ne čita unapred delo koje treba da prevede: "To je neophodno da bi se sačuvala jedna senka spontanosti u prevodu". Jedini princip koji ima - počinje tako što prvo prevede kraj: "Toliko strepim od smrti da više volim da se od samog početka ratosiljam kraja", objašnjava on. [...]. Ovu "ključnu potrebu da se okruži tuđim jezikom" kaže da je oduvek praktikovao. | Entry #36070 — Discuss 0 — Variant: serbian Finalist
|
Knjige, ništa osim knjiga. Poređane na policama. Složene na podu. Nagomilane na najmanjem ćošku stola. Sve prostorije su ih pune. Jedva ima mesta da se prođe. Upravo ovde, u ovom buržoaskom stanu 16. arondismana Pariza je Pjer Emanuel Doza opremio svoju kancelariju. Ovde radi ispred svog kompjutera, dvanaest do četrnaest sati dnevno, čita, prevodi i piše predgovore tuđih knjiga kao i svoje. Uveče treba samo da pređe ulicu da bi otišao kući. " Moj društveni život je sveden na minimum ", priznaje on. Sa skoro 50 godina, Pjer Emanuel Doza je jedan od najtraženijih francuskih prevodilaca. Poliglota ? Pjer Emanuel Doza to sigurno nije. On ne govori nijedan od jezika koje prevodi. " Čak i na engleskom nisam u stanju da kažem dve reči , uverava on. Osim latinskog i grčkog, nisam nikada naučio nijedan strani jezik. Većinu svojih ugovora sam potpisao a da ni u najmanjoj meri ne poznajem jezik koji ću prevoditi. Dovoljno je da me izdavač ubedi da je u interesu knjige da prihvatim izazov. Ne možete da zamislite pod kakvim sam pritiskom kada počnem da radim na tekstu koji ne razumem... " Njegova metoda je uvek ista: alergičan na gramatiku više voli da "uroni" u rečnike i knjige dvojezičnog izdanja. Uopšte ne čita unapred delo koje treba da prevede: " To je neophodno da bi se sačuvala spontanost prevoda. " Jedini princip, počinje prevođenjem kraja: " Imam takav strah od smrti da više volim da se otarasim kraja na početku ", objašnjava on. Tu „životnu potrebu za (samo) izgnanstvom na tuđem jeziku“, kaže, uvek je osećao. | Entry #35780 — Discuss 0 — Variant: Not specified Finalist
|
Knjige, i opet knjige. Poredane na policama. Posložene na patosu. Nagomilane svuda po stolu. Svaka soba ih je prepuna. Jedva da ima mesta da se prolazi. Upravo tu, u tom privatnom stanu 16. arondismana u Parizu, smestio je Pijer-Emanuel Doza svoju kancelariju. Tu, za svojim računarom, on radi od dvanest do četrnaest sati dnevno, čita, prevodi, piše predgovore za tuđe knjige i piše svoje. Naveče samo pređe ulicu i vrati se kući. "Moj društveni život skoro da ne postoji", priznaje on. Sa nepunih pedeset godina, Pjer-Emanuel Doza jedan je od najtraženijih francuskih prevodilaca. (...) Poliglota? Pjer-Emanuel Doza odmahuje rukom na taj komentar. Ne govori nijedan od jezika s kojih prevodi. "Nisam u stanju da kažem dve reči čak ni na engleskom", tvrdi on. "Osim grčkog i latinskog, nikada nisam učio nijedan strani jezik. Većinu ugovora potpisao sam bez ikakvog znanja iz jezika s kojeg ću prevoditi. Dovoljno je da me urednik ubedi u značaj knjige i ja prihvatam izazov. Ne možete zamisliti koliko sam napet kad počnem da radim na tekstu od kojeg ni reč ne razumem..." (...) Uvek radi na isti način: alergičan na gramatike, više voli da "zaroni" u dvojezična izdanja knjiga. Uglavnom ne čita unapred delo koje prevodi: "To je neophodno da bi se zadržao izvestan oblik spontanosti u prevodu." Jedini princip kojeg se pridržava jeste da počinje prevod od kraja: "Smrt me toliko užasava da je se radije otarasim odmah na početku", objašnjava on. (...) Tu "životnu potrebu" da pobegne u jezik drugih oduvek je osećao. | Entry #35792 — Discuss 0 — Variant: Not specified Finalist
|
Књиге, ништа осим књига. Послагане на полицама. Гомилане на поду. Претрпан сваки кутак стола. Све просторије крцате књигама. Једва места да се прође. Ту је Пјер Емануел Доза, у буржујском стану 16. арондисмана, у Паризу, отворио своју канцеларију. Ту, над својим рачунаром, он ради дванаест до четрнаест сати дневно, чита, преводи, пише предговоре за туђе књиге, и уједно пише сопствене. Увече, довољно му је да пређе улицу да би био код куће. „Мој друштвени живот је сведен на најмању меру”, признаје он. Ускоро 50 година, Пјер Емануел Доза је један од најтраженијих француских преводилаца. [...] Полиглота? Пјер Емануел Доза с негодовањем одбацује такав епитет. Он не говори ниједан од језика које преводи. „Чак ни на енглеском, не умем две речи да саставим”, тврди он. „Осим латинског и грчког, никада ниједан други језик нисам учио. Већину својих уговора потписао сам а да уопште нисам ни познавао језик који треба да преводим. Довољно је да ме издавач убеди у значај неке књиге, да бих се прихватио изазова. Не можете ни замислити под каквом сам тензијом када почнем да радим на тексту који уопште не разумем...” [...] Његов метод је увек исти: одбојан према граматици, он радије „зарања” у речнике и двојезичне књиге. Обично, он претходно ни не прочита дело које треба да преведе: „То је неопходно како би се задржала одређена спонтаност у превођењу.” Једино његово правило, почиње да преводи с краја: „Смрт ме толико ужасава да се радије још на почетку решим краја”, објашњава он. [...] Каже да је одувек осећао ту „виталну потребу за изгнанством међу туђе језике”. | Entry #35138 — Discuss 0 — Variant: Not specified Finalist
|
Knjige, ništa osim knjiga. Poređane po policama. Naslagane po podu. Nagomilane i na najmanjem uglu stola. Sve sobe su ih pune. Jedva dovoljno prostora za kretanje. Upravo ovde, u ovom buržoaskom stanu u 16. arondismanu Pariza, je Pjer-Emanuel Doza smestio svoju kancelariju. Ovde radi ispred svog kompjutera, dvanaest do četrnaest sati dnevno, čita, prevodi i piše predgovore tuđih knjiga i piše svoje. Uveče treba samo da pređe ulicu da bi otišao kući. „Moj društveni život je sveden na minimum“, priznaje. Sa skoro 50 godina, Pjer-Emanuel Doza je jedan od najtraženijih francuskih prevodilaca.[...] Poliglota? Pjer-Emanuel Doza odbacuje tu definiciju. Ne govori nijedan od jezika koje prevodi. "Ni na engleskom nisam u stanju da izgovorim dve reči, uverava on. Osim latinskog i grčkog, nikada nisam naučio nijedan strani jezik. Većinu ugovora sam potpisao uopšte ne znajući jezik koji treba da prevodim. Dovoljno je da me izdavač ubedi u zanimljivost knjige pa da prihvatim izazov Ne možete zamisliti u kakvom sam stanju napetosti kada počnem da radim na tekstu koji uopšte ne razumem. ..“[...] Metod mu je uvek isti: alergičan na gramatike, najradije se „uranja” u rečnike i knjige u dvojezičnom izdanju. Uglavnom ne pročita unapred delo koje treba da prevede: „To je neophodno da bi se zadržao vid spontanosti u prevodu. Jedini princip, počinje tako da prevede kraj: „Toliko se plašim smrti da više volim da se odmah na početku rešim kraja“, objašnjava on. [...] On kaže da oduvek oseća tu „suštinsku potrebu za izgnanstvom u tuđi jezik“. | Entry #35783 — Discuss 0 — Variant: serbian Finalist
|
Iz teksta „Nije sve saznatljivo u životu prevodioca“ Tomasa Videra, Le Monde Knjige, i ništa sem knjiga. Poredjаne na policama. Nagomilane na patosu. Naslagane na svakom, i najmanjem ćošku stola. Natrpane na svim mestima. Jedva da ima mesta za kretanje. Upravo ovde, u ovom buržoaskom stanu u pariskom 16. arondismanu, Pjer-Emanuel Doza je napravio svoju kancelariju. Ovde radi ispred svog računara, dvanaest do četrnaest sati dnevno, čita, prevodi i ispisuje predgovore za tuđe knjige, ali i piše svoje. Uveče samo treba da pređe ulicu da bi se vratio kući. „Moj društveni život je sveden na minimum“, kaže on. Već skoro 50 godina, Pjer-Emanuel Doza jedan je od najtraženijih francuskih prevodilaca.[...] Poliglota? Pjer-Emanuel Doza odmahuje rukom na ovakav opis. On ne govori nijedan od jezika sа kojih prevodi. „Čak ni na engleskom nisam u stanju da sklopim dve reči“, uverava me. Osim latinskog i grčkog, nikada nisam učio nijedan strani jezik. Većinu svojih ugovora potpisao sam ne poznajući ni najmanje svet jezika sa kog sam se spremao da prevodim. Dovoljno je samo da me urednik ubedi za interesovanje za knjigu za koju bih prihvatao izazov. Ne možete ni da zamislite u kakvom sam stanju napetosti kada počnem da radim na tekstu koji ne razumem uopšte...“[...] Njegov metod je uvek isti: alergičan na gramatike, više voli da “uroni“ u rečnike i knjige u dvojezičnim izdanjima. Generalno, on ne čita unapred delo koje treba da prevede: "To je neophodno, kako bi se zadržala spontana forma u prevodu“. Jedini princip koga se drži је taj da počinje da prevodi s kraja: „Imam toliku teskobu od smrti da više volim da se oslobodim kraja na početku“, objašnjava on. [...] Ta „životna potreba da (se) prognam u jezik drugih“, kaže on, oduvek se kod njega osećala. | Entry #36208 — Discuss 0 — Variant: serbian Finalist
|
Knjige i ništa sem knjiga. Poređane po policama. Naslagane na podu. Nagomilane na svim uglovima stola. Sve prostorije su ih pune. Jedva ima mesta za kretanje. Baš ovde, u ovom buržoaskom stanu u 16.arondismanu u Parizu, Pjer Emanuel Doza je smestio svoju kancelariju. Ovde on radi, pred svojim kompjuterom, 12 do 14 sati dnevno, čita, prevodi, piše predgovore za tuđe knjige i piše svoje. Uveče potrebno je samo da pređe ulicu i već je kod kuće. "Moj društveni život sveden je na minimum", priznaje. Sa skoro 50 godina, Pjer Emanuel Doza jedan je od najtraženijih francuskih prevodilaca. Poliglota? Pjer Emanuel Doza odbacuje kvalifikacije. Ne govori nijedan od jezika koje prevodi. "Čak ni na engleskom nisam sposoban da izgovorim dve reči, uverava. Osim latinskog i grčkog nisam naučio nijedan strani jezik. Većina mojih ugovora potpisana je bez poznavanja jezika koji je trebalo da prevedem. Potrebno je da me izdavač ubedi u interes jedne knjige da bih prihvatio izazov. Ne možete zamisliti u kom stanju napetosti se nalazim kad počinjem da radim na tekstu koji uopšte ne razumem..." Njegova metoda je uvek ista : alergičan na gramatiku, preferira uranjanje u rečnike i knjige dvojezičnih izdanja. Uopšteno, ne čita unapred delo koje treba da prevede:" Neophodno je zadržati spontanost u prevođenju." Isti princip koristi kad prevodi kraj : "Imam takav strah od smrti, da više volim da se oslobodim kraja od početka" objašnjava. Tu "vitalnu potrebu za izgnanstvom u jezike drugih", kaže da oduvek oseća. | Entry #36320 — Discuss 0 — Variant: serbian Finalist
|
Knjige I samo knjige. Poređane po policama. Nagomilane na podu. Nabacane svuda po stolu. Ceo stan obiluje knjigama. Jedva ima mesta za kretanje. Upravo u ovom buržoaskom apartmanu u 16-tom arondismanu Pariza se nalazi kancelarija Pjera-Emanuela Dozaa. Ovde gde on radi za svojim računarom, čita, prevodi i piše predgovore za tuđe knjige i piše i svoje. Uveče mu je dovoljno da pređe ulicu da bi se vratio kući. Moj društveni život je sveden na minimum, konstatuje on. Sa skoro 50godina, Pjer-Emanuel Doza je jedan od najtraženijih francuskih prevodilaca. Poliglota? Pjer-Emanuel Doza odmahuje rukom na taj termin. On ne govori nijedan jezik sa kog prevodi. “Čak ni na engleskom nisam u stanju da izgovorim dve reči, uverava on. Osim latinskog I grčkog, nikada nisam učio nijedan strani jezik. Većinu svojih ugovora sam potpisao uz jako tanko znanje jezika sa koga sam trebao da prevodim. Dovoljno je bilo da me urednik ubedi da je knjiga interesantna kako bih prihvatio izazov. Ne možete zamisliti pod kolikim sam pritiskom kada počnem da radim na tekstu o kome ne znam ništa… Njegova metoda je uvek ista: alergičan na gramatike, on više voli da “uroni” u rečnike i dvojezicna izdanja knjiga. Uopšteno, on ne čita unapred delo koje treba da prevede: Neophodno je sačuvati neku vrstu spontanosti prilikom prevodjenja.” Jedini princip, on počinje tako što prvo prevede kraj: “ Smrt mi izaziva takvu nelagodnost da više volim da se na početku otarasim kraja”, pojašnjava on. On kaže da oduvek oseća tu “potrebu da pobegne u jezik drugih”. | Entry #36317 — Discuss 0 — Variant: serbian Finalist
|